Abstract. Goranski govor po
mnogim strukturnim osobinama pripada balkanskom jezičkom savezu. Pojedine
osobine su u ovaj govor ušle kao rezultat jezičkih i etničkih mješavina u
jugoistočnom dijelu Balkanskog poluostrva. Na formiranje Balkanskog jezičkog
saveza naročito su utjecali romanski jezici, kao i turski i grčki jezik.
Balkanski jezici pokazuju mnogo paralelnih osobina u fonetici, morfologiji,
sintaksi i leksici.
Key words: Gora, goranski govor, Balkanski jezički
savez, onomastika, turski jezik, albanski jezik, grčki jezik, arumunski jezik.
UVOD
Proučavanje tenutnog stanja govora Gore upućuje nas na istorijske
procese i društvena kretanja koja su uzrokovala promjene u mnogim jezicima na
Balkanskom poluostrvu. Na teritoriji Balkana je još od antike bilo pomijeranja
stanovništva, čime su stvarani uslovi za jezičke kontakte i interferencije. Na
formiranje Balkanskog jezičkog saveza naročito su utjecali romanski jezici, kao
i turski i grčki jezik.
Balkanski jezici pokazuju mnogo paralelnih osobina u fonetici,
morfologiji, sintaksi i leksici. Zbog stalnog kretanja stanovništva, goranski
govor je bio izložen uticajima gotovo svih balkanskih jezika. Mnogi su Gorani, zbog
potreba stočarenja i trgovine, istovremeno koristili po nekoliko jezika. Pored
svog jezika, mnogi su muškarci govorili i turski, albanski, aromunski i grčki
jezik što je rezultiralo time da u govoru Gore susrećemo puno pozajmljenica iz
ovih jezika.
Evidentan je niz i kalkova preuzetih iz balkanskih jezika, čime se
po svojoj „dubinskoj strukturi“ govor Gore približava neslavenskim balkanskim
jezicima, prije svega onim koji imaju romansku osnovu. Balkanističke strukturne
promjene u goranskom govoru i okolnim slavenskim govorima nastale su,
najvjerovatnije, slavizacijom dijela romanskog stanovništva, možda djelimično i
Albanaca, prije XIV vijeka.[1]
Mnogobrojnost kalkova u balkanskim jezicima svjedoči o veoma
intenzivnom odnosu između njih i potvrđuje ispravnost stanovišta koje, pri
objašnjavanju fonoloških i gramatičkih pojava u njima, daje značajno mjesto
međujezičkom kontaktu u balkanskoj sredini. Nije rijedak slučaj da se riječi i,
pogotovo, frazeološki izrazi date unutrašnje forme sreću u svim jezicima (ili u
više jezika) balkanske sredine.[2]
1. Kontakt sa albanskim jezikom
Kontakti goranskog govora sa albanskim jezikom su viševjekovni. Uticaj
albanskog jezika na jezik Gore nije dovoljno proučen, kao što nije proučen ni
obrnuti proces. Normalno je da su ti uticaji
veći u mjestima koja se nalaze na rubnim dijelovima prema albanskim naseljima.
Posebno jak uticaj albanskog jezika prisutan je u dijelu Gore koji se skoro
jedan vijek nalazi pod albanskom administracijom i gdje su češći međusobni
kontakti i porodične.
U kosovskom dijelu Gore pozajmljenica iz albanskog jezika u
leksici ima veoma malo, ali je uticaj u
fonetici, sintaksi i frazeologiji znatniji, što može biti predmet posebnog
istraživanja.
U goranskom govoru u upotrebi je nekoliko riječi iz albanskog
jezika: besa („zadata riječ“), nusa („nevjesta“) kənać ( < kënaq – „zadovoljiti“), baljoš („pjegav čovjek“), bojdžakesto
(„boje krvi“), čupa („ovca bez
rogova“), grika („uvala“), ljaljo („otac“ Kru Ši Gl[3])
i još poneka riječ.
Prema albanskom modelu nastali
su pojedini frazeološki kalkovi u goranskom govoru: na glava ot devet godine = „në krye të nëntë vjetëve“, nemalje ljep duša da vrtet = „nuk kishin
bukë të mbanin shpirtin“, nemaj strah
= „mos ki frikë“, usta/ruka da ti cəfte
= „të lumë goja/dorë“, besa da vrzeme.
U narodnoj poeziji kosovskog dijela Gore uticaj albanskog jezika je
neznatan. U upotrebi je tek nekoliko leksema:
„Zimbiljo nuse ubava“
(Hasani, 43)[4],
/ „će vrzeme, Omer, tvrda besa“ (Hasani, 162).
U zbirkama pjesama i narodnih priča koje je Nazif Dokle[5]
sakupljao u albanskom dijelu Gore, a koje su nastale nakon uvođenja albanske uprave, uticaj je izraženiji:
„Dalj filore, naša dejko,
tetvječare / tetvječare, naša dejko, elj unike?!“(Dokle,
299)
„Naša država lirija ni
dala“ (Dokle, 440), /„Ja som roja, more, ot planina“ ( Dokle, 446);
I ja gi sakam muškarci da mi bidet vendosur (alb. „odlučan“) Ore, Ama krahasim (alb. „u poređenju“) so drugete Ore, a me kuptuješ? (alb. „shvataš“), Veljet se prmirsualo (alb. „ popravilo“) Ore, Mije
ot Šišteec i Borje pondruše (alb.
„drugačije“) zborime Za, Mu pišaf se dejka
negova ide po loši putoj (Dokle, Priče).
Primjeri ukazuju na prilagođavanje albanskih riječi morfološkom
sistemu goranskog govora. U glagolu kuptuješ
( alb. < kuptoj – „razumijeti“,
„svatiti“ ) nastavak -uješ je
goranski nastavak za 2. lice jednine prezenta, u glagolu prmirsualo (alb. < përmirsoj
-“popraviti”, “poboljšati“) nastavak -ualo je nastavak glagolskog priloga
radnog za srednji rod, dok je u riječi pondruše
(alb. < ndryshe – „drukčije“) -po prefiks za komparativ priloga.
Sličnih primjera ima mnogo, jer se albanski jezik koristi u komunikaciji izvan
porodice i u svim državnim
institucijama.
I u manjem broju toponima primijetan je uticaj albanskog jezika:
Árber Or, Bériša Di, Gurél'-češma, Gúrel', Džónoec Re, Đinóf-potok Kru, Gúra Zl, Kíša, Píšec Bo, Kíša, Vau Dámes Oč.
2. Kontakt sa turskim jezikom
Turski jezik je izvršio snažan uticaj kako na leksiku tako i na strukturu
goranskog govora. U fondu riječi koje označavamo terminom turcizmi nalazi se i
veliki broj riječi arapskog i persijskog porijekla. U periodu dugom oko pet
vijekova turski jezik je imao dominantno
mjesto i bio jezik sa posebnim prestižom
na čitavom Balkanskom poluostrvu. Posebno su muškarci u Gori koristilili turski
jezik, jer je on bio sredstvo komunikaciranja na širem prostoru. Muškarci u
Gori su do kasno, čak mnogo decenija nakon raspada Otomanske imperije,
upotrebljavali mnoge sekvence (izraze, izreke, poslovice) na turskom
jeziku a potom ih prevodili na svoj maternji
lokalni govor. Time su, pored ostalog, pokazivali i svoju pripadnost višem,
aristokratskom sloju.
Turcizmi su se najbolje održali u narodnom stvaralaštvu Gore, jer
pjesma i priča najbolje čuvaju „jezički ambijent“ u kojem su nastajale.
Od knjiga pjesama najviše
turcizama sadrži zbirka Haruna Hasanija,
dok su zbirke Nazifa Dokle sa manje turcizama, jer je u njima mnogo više
„ženskih pjesama“, a poznato je da je govor muškaraca bio bogatiji tuđim
riječima:
„Ne
je ljuta zmija, mila nane, tok' je karasevda':
sevdinite oči, mila nane, stambolske fildžani,
sevdinite kosme – fidan od bosiljok,
sevdinoto čelo – altan ajmalija.“ (Hasani, 89).
sevdinite oči, mila nane, stambolske fildžani,
sevdinite kosme – fidan od bosiljok,
sevdinoto čelo – altan ajmalija.“ (Hasani, 89).
Knjiga pripovjedaka Ramadana Redžeplarija sadrži daleko najveći
broj turcizama, jer je zapisivač poznavalac turskog jezika, pa je mnoge priče
„zapisivao“ po sjećanju ili od osoba koje su govorile paralelno oba jezika:
„Imaf jen Goranin, ošof na gurbrt,
bljizu, vo Prizren. Otvorif jena ašćinica,
praif češiti jemeci: grah, čorba, dolma, piljaf, jahnija, musaka,
eljbasan tava, sutljijaš, kazanbidi, maljebije, halve i... Dućan imaf, ama rabota nemaf.“ (Redžeplari, Čekmedže)
Iz turskog jezika su
preuzeti tvorbeni nastavci -ja, -džija,
-lak/lok/lək, -əz, -aš. Međutim, ovi
nastavci se upotrebljavaju i u građenju pojedinih riječi koje nisu turskog porijekla.
Tako su nastavkom -džija formirane
domaće riječi: koljepkádžija, grozjádžija goljémdžija („palac“), mljekádžija, prsténdžija, svirládžija,
lóvdžija, strujádžija („inkasant“) i dr.
Sufiks -sa je zastupljen
samo u glagolima grčkog porijela, dok su sufiksi -isa i -osa preko glagola
sa grčkom osnovom prešli i na primjere sa turskom osnovom. Tako imamo veliki
broj ovih glagola koji su u upotrebi u govoru Gore i narodnoj poeziji Gore:
Ázdisa, bítisa,
artérisa, bəktisa, bástisa, béndisa, denétisa, dokúndisa, kandérisa, kəskándisa,
davrándisa, kəzdisa, kándisa, kúrdisa, záptisa, bázdisa, kurtálisa, rahátlisa,
sájdisa, səklétisa, šáštisa, šíštisa,
siktérisa, čátisa, újdisa, se táptisa, siktírisa, défetisa, bójosa,
bátisa, útisa i dr.
Međutim, sufiksom -osa
formiraju su i pojedine domaće riječi: kŕvjosa,
cŕvjosa, jádosa, zídosa, gnjídosa,
hŕđosa.
U Gori je veliki broj toponima u kojima se javljaju turcizmi:
Ađiín-kajnak, Crnó-dere,
Čárdak, Čátma, Čučiná-češma, Kájnaci, Séir Br,
Káršija Rap Org, Téferič Krs, Bo, Suó-dere,
Vákaf Kru, Ávlija Le, Šehová-češma Ml, Nizamská-češma, Turskí-put Rad, Askerskó-dere, Fúrna, Júruka,
Juručke-gróbišća, Kapí-češma, Kadínica, Kadín-kamen, Kúla, Kurtóica, Mrámor,
Túl'be Re, Vákof Vr, Káldrma, Kəšla, Terdziín-kamen Bo, Fíšek Za.
3. Kontakt sa grčkim jezikom
Kontakti goranskog govora sa grčkim jezikom su specifični. Sve do
raspada Otomanske imperije mnogi stočari iz Gore su tokom zimskih mjeseci svoja
stada gonili u Solun, Janjinu i druga mjesta u Grčkoj. Osim toga mnogi Gorani
su imali svoje zanatske radnje u mnogim grčkim gradovima: Solunu, Kavali,
Janjini i dr. Tako je u Brodu nastala kovanica násolun što označava gurbet, pečalbu.
Znatan broj glagola sa nastavkom -sa je grčkog porijekla:
Prókopsa („uspjeti u životu“) stása
(„stići“, „sazreti“), párosa
(„ostavi“, napusti“), píkosa, zapíkosa („
primijetiti“), prépsa („ličiti“), máđosa („očarati“), vápsa/vápca („obojiti“, „ofarbati“, (h)árosa ( „opčiniti“),
vítosa („slomiti vrat“), ógrejsa
(„nagaziti na loše“), pŕsa
(„žuriti“), árniša („odložiti“), déksa („trpjeti“, „podnositi“), bolájeći (< spolaj, „daj Bože“,
„Inšalah“).
Mnoge imenske riječi, neke direktno a neke preko turskog jezika,
ušle su u govor Gore i u narodnu poeziju Gore
iz grčkog jezika:
Pálav
(„glup“, „bezuman“), pálanca („veliki
kantar“), prófirka („pride uz jelo“,
„poslastica“), félija („komad“,,
„odrezak“), šájka („ekser“), štírka („jalova ovca“), pízma („mržnja“), kókalo („kost“), dŕman
(„rijetko rešeto“), pljít („nepečena
cigla“), dímije, eféndija.
Veoma karakteristične partikule prisutne u govorima Gore i u
narodnoj poeziji Gore more/ore, mori/ori kao i kontrahovani
oblici bre/be usvojene su iz grčkog
jezika. Paralelno se koristi i partikula diko.
Sve ove partikule javljaju se i u narodnom usmenom pjesništvu. I veoma frekfrentan uzvik aro („nesrećo“) preuzet je iz grčkog jezika.
„So kogo bilo, mori nane,
koj go mađosa, / nanice, koj go arosa. (Hasani, 412),
„rezilj će te napraj, Fato be
ćerko, pa će te parosa“ (Hasani,
188),
Pojedini toponim upućuju na kontakte sa grčkim jezikom:
Gŕkojec Le, Grčkó-trlo Ši, Gramatníkojec, Gŕkinica Gl, Grčké-rupe Re, Mávra, Strátorje.
4. Kontakt sa romanskim jezicima
Kontakti sa romanskim jezicima, posebno sa arumunskim jezikom, su
potvrđeni u strukturi goranskog govora, odnosno u fonetici, morfologiji i
sintaksi. Međutim, nije zanemarljiv ni uticaj arumunskog jezika na leksiku, a
značajno prisustvo je potvrđeno i u toponimiji i patronimiji. Slično je stanje
i u narodnoj poeziji Gore.
Za određivanje supstrata i superstrata u goranskom govoru od
značaja bi bila analiza stočarske, zemljoradničke i botaničke leksike sa
uočavanjem slavensakog i neslavenskog u ovom jezičkom sloju. Tu je uticaj
arumunskog jezika i najviše prisutan, pošto se oko Gore nalaze pastirske
oblasti pretežno vlaškog tipa: Galičica, Bistra, Korab i Šar-Planina.
Lekseme koje donosimo su samo manji dio za koje smatramo da imaju
arumunsko porijeklo:
Káprulja/kápurlja („drvo za krov“, „letva“), pórta
(„kapija“), mándža („jelo“), drósulj („slina“), mŕsulj („slina“), drópulj
(„ zapuštenik“), dáda („majka“), džúndžulje („derište“), báte („otac“), skút („naručje“), pálavra
(„priča“, „galama“), đínđer („vrsta
trave“), ćáfulj („frizura“), čúnga („čvoruga“), čékulj („vrh“), čópur
(„izvor“, „vodopad“), kúp („gomila“),
kókor („kosa“, „frizura“), túmba („brdo“), čúčulj („gomila“), rúlek
(„beba“), báč („starješina bačila“), fíčor („pomoćnik bača“), árgač („dio bačila gdje leži stoka“), bárdžav („uprljan“) i dr.
„So meke kruše gađaje / Belo mi krpče bardžaje,“ (Dokle, 243)
„so muški rulek
v' narače“ (Hasani, 258).
I toponimi u nastavku su samo manji dio nedovoljno istraženog
romanskog (arumunskog) nasljeđa na prostou Gore:
Váaška, Vlaškí-potok, Vlaške-ljívade, Đúrđejca,
Páraspor Vr, Vla(h)ínica, Berova
vodénica Bo, Strátorje Zl Gl Kru,
Mávra Zl Br, Róša
Br Zl, Kózmina, Bárbula, Túmba Kru, Víljan Vr Dr, Románice, Radúnica Lju,
Gol'ém-argač, Rádika Re, Bogdánica Rad, Pléote,
Lúcino Di, Páraspor Rap, Vláni-sad, Bógdiče,
Júlica Cr, Vráca Re, Kórije, Lóticka, Dršófora, Ševrótine Org, Drbúloec, Lámbur Za, Štédim, Šarbánica, Kacúljica Br, Grdóv-dof Pa, Maráčalas
Or, Dérmula Ko, Šúla Oč, Prípuzen Krs, Árgač, Páraspur Ši. Zatim, imena mnogih naselja
u Gori imaju romanske korijene: Órgosta,
Drágaš, Krákošta, Órćuša, Pákiša, Šíšteec, Óčikle.
ZAKLJUČAK
Mnogobrojnost riječi i kalkova koji se istovremeno javljaju u
većini balkanskih jezika svjedoči o veoma intenzivnom odnosu između njih i potvrđuje
ispravnost stanovišta koje, pri objašnjavanju fonoloških i gramatičkih pojava u
njima, daje značajno mjesto međujezičkom kontaktu u balkanskoj sredini. Nije
rijedak slučaj da se riječi i, pogotovo, frazeološki izrazi date unutrašnje
forme sreću u svim jezicima (ili u više jezika) balkanske sredine.[6]
U ovakvim slučajevima nije lako odrediti koji je jezik poslužio kao
izvor pozajmljivanja, mada je nesumnjivo da su grčki, i kasnije turski jezik
ostavili najviše tragova u modeliranju balkanske leksike. Što se tiče govora
Gore i narodne poezije Gore treba istaći
veliki uticaj turskog, grčkog, arumunskog i albanskog jezika, jer su to jezici
sa kojima se najčešće dolazilo u kontakt. Mnoge riječi, a posebno kalkovi
preuzeti iz ovih jezika, predstavljaju bukvalni prijevod.
LITERATURA
1.
Doklje,
Nazif, Goranski narodni pesni,
Patria, Skopje, 2000.
- Dokle, Nazif, Iz goranske narodne proze, Alem, Prizren, 2003.
3.
Hasani,
Harun, Goranske narodne pesme,
Jedinstvo, Priština, 1987.
4.
Koneski,
Blaže, Istorija makedonskog jezika, Prosveta – Kočo Racin, Beograd, 1966.
5.
Mladenović,
Radivoje, Govor šarplaninske župe Gora,
SANU, Beograd, 2001.
- Redžeplari, Ramadan, Čekmedže, Alem, Prizren, 2005.
[3] Skraćenice za naselja Gore: Ba ... Baćka, Br ... Brod, Vr ... Vraništa, Gl
... Globočica, Di ... Dikance, Dr ... Dragaš, ZP ... Zljipotok,
Krs ... Krstec, Kru ... Kruševo, Ku ... Kukaljane, Le ... Lještane,
Lju ... Ljubošta, Ml ... Mljike, Or ... Orčuša, Rad ... Radeša,
Rap ... Rapča, Re ... Resteljica, Bo ...Borje, Ore... Orešek, Org.. Orgosta, Za... Zapod, Je...Jelovjane,
Ur... Urvič, Pa...Pakiša.
Nema komentara:
Objavi komentar