Apstrakt: Goranski govor po
mnogim strukturnim osobinama pripada balkanskom jezičkom savezu. Pojedine
osobine su u ovaj govor ušle kao rezultat jezičkih i etničkih mješavina u
jugoistočnom dijelu Balkanskog poluostrva. Na formiranje Balkanskog jezičkog saveza
naročito su utjecali romanski jezici, kao i turski i grčki jezik. Balkanski
jezici pokazuju mnogo paralelnih osobina u fonetici, morfologiji, sintaksi i
leksici.
Ključne riječi: Gora, goranski govor, Balkanski jezički
savez, grčki jezik, uticaj.
Abstract: Based on its many
structural features, the Gorani dialect belongs to Balkan linguistic union.
Some features have joined this dialect as a result of lingustic and ethnic
mixtures present in the southeastern part of Balkan peninsula. Romanic, Turkish
and Greek languages have influenced a lot the creation of the Balkan linguistic
association. Balkan languages show a lot of parallel features in phonetics,
morphology, suntax and vocabulary.
Key words: Gora, Gorani dialect, Balkan language union,
Greek language, impact.
DISKUSIJA
1.
Na teritoriji Balkana je još od antike bilo pomijeranja
stanovništva, čime su stvarani uslovi za jezičke kontakte i interferencije. Goranski
govor po mnogim strukturnim osobinama pripada balkanskom jezičkom savezu.
Pojedine osobine su u ovaj govor ušle kao rezultat jezičkih i etničkih mješavina
u jugoistočnom dijelu Balkanskog poluostrva. (Mladenović 2001:536) Na
formiranje Balkanskog jezičkog saveza naročito su utjecali romanski jezici, kao
i turski i grčki jezik. Jezički savez podrazumijeva bilingvizam ili
multilingvizam, a u miksoglotiji preovlađuje uprošćeniji sistem kojim se
uklanja neka distinkcija u jezičkoj strukturi. (Ivić 1991:16)
Balkanski jezici pokazuju mnogo paralelnih osobina u fonetici,
morfologiji, sintaksi i leksici. Zbog stalnog kretanja stanovništva, goranski
govor je bio izložen uticajima gotovo svih balkanskih jezika. Mnogi su Gorani,
zbog potreba stočarenja i trgovine, istovremeno koristili po nekoliko jezika.
Pored svog jezika, mnogi su muškarci govorili i turski, albanski, aromunski i
grčki jezik što je rezultiralo time da u govoru Gore susrećemo puno pozajmica
iz ovih jezika.
Mnogobrojnost kalkova u balkanskim jezicima svjedoči o veoma
intenzivnom odnosu između njih i potvrđuje ispravnost stanovišta, koje pri objašnjavanju
fonoloških i gramatičkih pojava u njima, daje značajno mjesto međujezičkom
kontaktu u balkanskoj sredini. Nije rijedak slučaj da se riječi i, pogotovo,
frazeološki izrazi date unutrašnje forme sreću u svim jezicima (ili u više
jezika) balkanske sredine. (Koneski 1966:182-183)
U goranskom govoru evidentan je niz kalkova preuzetih iz ovih, po svom
porijeklu, veoma različitih jezika. Ponekad izgleda da se po „dubinskoj
strukturi“ (Chomski 1972) goranski govor približava neslavenskim balkanskim jezicima
sa kojima je vijekovima dijelio zajednički prostor. U ovakvim slučajevima nije
lako odrediti koji je jezik poslužio kao izvor pozajmljivanja, mada je
nesumnjivo da su grčki, i kasnije turski jezik ostavili najviše tragova u
modeliranju balkanske leksike.
2.
Oblast Gora je od granice današnje Grčke udaljena oko 200
kilometara. Međutim, kroz historiju grčko prisustvo i grčki uticaji u Gori su
bili znatno izraženiji. Do kasno, čak i nakon propasti Otomanske imperije,
mnogi stočari iz Gore su tokom zimskih mjeseci svoja stada tjerali na ispašu u
Solun, Janjinu i druga mjesta u Grčkoj. Također, mnogi su Gorani imali svoje
zanatske radnje (dućane) u mnogim grčkim gradovima: Solunu, Kavali, Janjini i
dr. Naročito su Brođani imali jake kontakte i veze sa Grčkom. Kao rezultat tih
veza u Brodu je nastala kovanica násolun
koja označava gurbet, pečalbu. Ovaj izraz ne određuje pečalbu vezanu samo za
Solun, već je dobila šire značenje i postala sinonim za pečalbu. (Bábajko mi óšoŭ násolun – „Otac je
otišao na pečalbu“).
Solun i drugi gradovi u Grčkoj se često pominju u narodnoj poeziji
Gore. Najčešće je opjevan Solun (Seljanik), ali i Kavala, Janjina i drugi
gradovi:
„Solunsko pole, male,
suša kažuje“ (Dokle 2000:157); „Solunsko polje suša kažujet“ (Hasani
1987:53); „solunsko somunče“ (Hasani
1987:90); „će zimate devojka Solunka“
(Hasani 1987:144); „dva bela đuguma, obadva solunsće“ (Hasani 1987:337); Go fatile, nuse mori, vo Seljanik. (Dokle 2000:192) „vo Kavala, Nurke ćerko, vo apsana“ (Hasani
1987:1);
„Daj mi bože krila labodove
Ja da letam, dur devet planine,
Pa da panem vo Solunsko pole,
Da odberem Bošnjaka junaka.“ (Dokle 2000:168)
U Orčuši postoji porodica Seljaníkovci,
koja je ime dobila zato što su muški članovi porodice tokom zimskih mjeseci sa
stokom boravili u Solunu (Seljaniku).
Kontakti sa grčkim jezikom su mnogo stariji i postojali su daleko
ranije. Na to upućuju i pojedini toponimi i imena u srednjovjekovnim
dokumentima. U hrisovulji Svetih arhangela iz 1348. godine pominje se izvjesni Draica Grkovik iz sela Jelenca. Prema međama koje su ovdje date, Jelence
bi moglo biti ime današnjeg sela Baćka, ili naselje koje se nalazilo u
neposrednoj blizini. Neki toponimi koji su do danas sačuvani u Gori mogu se
dovesti u vezu sa grčkim jezikom: Grkinica,
Gŕkojec, Grčké rupe, Grčkó trlo, Gramatnikojec, Páraspur Perívolji, Strátorje, Mávra i drugi. Ovi uticaji su mogli ići i preko Aromuna
koji su se, kao nomadi, sa stokom u potrazi za boljim pasištima kretali od
Pinda i Gramosa do Bistre, Koraba i Šar-planine.
3.
U govoru Gore i narodnoj poeziji Gore formiran je znatan broj
glagola pod uticajem grčkog jezika nastavkom -(i/o)sa. Sufiks -sa je
zastupljen samo u glagolima grčkog porijela, dok su sufiksi -isa i -osa preko glagola sa grčkom osnovom prešli i na glagole sa turskom
osnovom.
Međutim, sufiksom -osa
formiraju su i neki domaći glagoli kao i neki glagoli nepoznatog porijekla: kŕvjosa, cŕvjosa, jádosa, zídosa, gnjídosa,
hŕđosa, trupjosa, kislosa, žgljibosa, špirtosa, pcojsa (lipsati), utisa (dobiti u igri), kruposa (prejesti se) i dr.
Broj glagola koji je iz grčkog jezika ušao u govor Gore nije
zanemarljiv. Ovdje donosimo glagole za koje je utvrđeno da su grecizmi, mada se
u govoru javlja još jedan broj glagola i riječi koje svojim oblikom upućuju na
grčki jezik, ali čije je porijeklo ostalo nedovoljno istraženo i nepoznato.
Prókopsa, prekopsa (< grč. προκοπ, προκοπτο προκοψα) – napredak, uspjeti u životu, osrećiti se, kao i izvedenice od ovog
glagola prokopsanik i prokopsánica, ograničeno na Zljipotok,
Kruševo, Resteljicu, Brod, Šištejec i još neka sela:
Vo život nema da prokopsa.
Ne prokopsalje so toljko stoka. Nikoj
ne prokopsaf so tuđo. Prokopsanik jeden ima da viđi.
Stása (< grč. ϕτανω) – stići, dostići, sazreti, Gora:
Ako ne staset kamenete,
će ostanet. Ne mi stasuje seno duri
sret zima. Ne zn'm a će im stase lebot. (Dokle, Rječnik)
Stasaf za ženjene. Stasaf na
vreme vo školo.
Párosa (< grč. απεικαζω) – ostaviti,
napustiti, zanemariti, Gora:
Parosala deca i se omužila. Som parosaf
sebe za nih i jope loš. Ne se parosuje
mati ka ti šo si ga parosaf. I mije
zborime za parosujene. (Dokle, Rječnik)
„rezilj će te napraj, Fato be
ćerko, / pa će te parosa“ (Hasani
1987:188),
„Parosaj go, kuzum Nurke, Ašim ćaja.“ (Hasani 1987:1)
„Ka će ge parosam, mila
nan' mori, gorske planine.“ (Hasani 1987:261)
Píkosa, zapíkosa (απεικαζω) – primijetiti, zapamtiti, razlikovati,
Gora:
Odjenoš go zapikosa da
ima nešto. Ako ne sve, nekuje stvari trebe da se zapikosaje. Oni bilje otdamno zapikosane.
(Dokle, Rječnik)
Prépsa (< grč. πρεπω) – ličiti,
nalikovati na nekoga, Gora:
Ne prepsa na brata. Mi prepsa na nekogo, ama ne možem da se
setim na kogo.
Máđosa (< grč. μαγευω) – očarati,
opčiniti, Gora:
Go mađosalje i veće ne
viđi druga osim nah. Ako je mađosana
šo nejće nikogo. (Dokle, Rječnik)
„So kogo bilo, mori nane,
koj go mađosa,
nanice, koj go arosa. (Hasani
1987:412),
„Go arosale, ja
mlajnesto, go mađosale!“ (Hasani
1987:412)
Vápsa/vápca (< gr. βαφω) – obojiti, ofarbati, figurativno naplatiti, Gora:
Ne si ga vapcaf hubavo
fanuljata. Gajtanot ne ti je vapcan hubavo. Si go vapcaf pantulot ni da si se valjaf
negde. Vapcujeneto mi se sm'tni.
(Dokle, Rječnik)
Árosa. Glagol je nastao od veoma frekfrentne imenice aro („nesreća“) koja je, također, iz
grčkog jezika. U govoru se upotrebljava u službi uzvika – „nesrećo“, „tugo“:
Idte, aro, šo mi sedite
zakuane ovde! „Trnite mi se ot glava, aro!
(Dokle, Rječnik),
ali
i kao imenica: „Ajrijo, aro te
udrilo“, (Hasani 1987:139).
Kao glagol se pojavljuje sa značenjem „unesrećiti“. Od njega su nastale izvedenice arósanik, arosánica (nesretnik,
nesretnica):
„Go arosale, ja
mlajnesto, go mađosale!“ (Hasani1987:412)
Díplosa, zdiplosa,
dipli (< grč. διπλωσει) – presaviti, slagati, poređati, Gora:
Sve beše zdiplosano i
uredeno vo kućata. Haljištata zdiplosane i stajene na mesto, take i
postelje i sve vo dolap. Zdiplosuje
postelja. (Dokle, Rječnik)
Vítosa („slomiti vrat“), Gora:
Će mu se vitosam vo pare
nejdzine. Pa ne i se vitosaj vo
hizmet nejdzin. Će mu se vitosam i
tija hubavo. (Dokle, Rječnik)
Pŕsa (žuriti, petljati) Gora:
Nazif prsa mlogo. Ne ga prsaj rabotata dur ne isprašaš hubavo.
Ovja je prsana rabota. Za prsanevo mlogo puti sme se karalje.
(Dokle, Rječnik)
Árniša (< grč. αρνουμαι, αρνησομαι) – odložiti, ostaviti, odbiti, Gora:
Evo tri puti ka se arnišujem,
deneska će trnem. Sam se arnišaf,
sega velji zašto mi ste arnišalje.
Zaradi nego se arnišane. (Dokle,
Rječnik).
Ćérdosa – (< grč. kερδοσ) – dobitak,
naslijediti, iskoristiti, kao i izvedenice ćerdosanik i ćerdosanica
sa pežorativnim značenjem, Gora:
Imanevo go ćerdosaf od
starbabeta. Da se ćerdosate. (Dokle,
Rječnik)
„da ge nosi da ne ge ćerdosa“
(Hasani 1987:185)
Téljosa (< grč. τέλος) – kraj, završetak, završiti, ograničeno
na Brod:
Rabotata kće ga teljosame.
Agmetu oja mu je teljos.
Jedan broj glagola u govoru Gore, nama nepoznatog porijekla, prema
obliku i sufiksu -sa mogao bi imati veze sa
grčkim jezikom:
Déksa (trpjeti, podnositi,
prihvatiti), nepoznatog porijekla, Gora:
Mlogo go deksaš deteto.
Ja on je deksan, ja nikoj. (Dokle,
Rječnik)
Utisa (ćariti, dobiti, zaraditi od
protivnika), nepoznatog porijekla, Gora:
Sve pare mu ge utisalje
na Sretsela. „mi ga jutisale baš prva
sadica“ (Hasani 1987:120)
Votrosa (zatjerati,
biti uporan, namjetnuti), nepoznatog porijekla, Gora:
Ka mi se votrosa,
što da ti rečem. Ne mu se votrosuj drugatomu, beljki nema da ti dade. Ne
zn'š šo votrosan je on. Po votrosan go nema. (Dokle, Rječnik)
4.
Mnoge imenske riječi, neke direktno a neke preko turskog jezika,
ušle su u govor Gore i u narodnu poeziju Gore iz grčkog jezika:
Los(t) (< grč. λοστ) – poluga,
Gora:
Trupje sme ge tuarilje na traktor so lostoj. Mu se skrši lost
i za malo da mu se fati noga.
Angarija, angerija (< grč.
αγγαρεια) – posao, rad bez naknade, bez kontrole, Gora:
„Na vreme
austriačko ne teralje da rabotame angeria.“ „Beše ste ga izrabotalje angerija“
(Dokle, Rječnik); Konji ge puštilje angarija. Sve je više angarija.
Sinor (grč. σύνορον) – međa,
granica, ograničeno na Borje i još neka sela. Balkanski je grecizam.
Pálav (glup, bezuman, divlji):
Kojni gi popalajef. Pušti go, on je palaf.
„čukni ga glava palava“,
(Hasani 1987:59) „More bećare, glavo palava.“
(Dokle 2000:262).
Pálanca (veliki kantar):
Meso sme go merilje so palanca.
(Kruševo);
Prófir/ka ( probirač, pride uz jelo,
poslastica, ponadija):
Ti si profir. Toja profir ne stava ljep vo usta. Ljep je
direk, ovja se profirske. (Dokle,
Rječnik); Ljep ne jade, samo profirke
saka.
Félija (komad, odrezak):
Som zef dve felije
maznik. Jena felija ot baklavata, kakve
me udri, toljko što beše mrsna. (Dokle, Rječnik).
Kókalo (kost, koščurina):
„Sinojka, dado, sme se karale,
za jeno pusto kokalo,
džanam,“ (Hasani 1987:287)
Štírka (jalova ovca, jalovica):
„Kerim ćehaja, mori, samo jena štirka.“
(Dokle 2000:158);
Imenice pízma (mržnja), šájka (ekser), dŕman (rijetko rešeto), pljít (nepečena cigla), dímije, eféndija, furna,
fenjer su porijeklom iz grčkog jezika. U govor Gore su ušle direktno ili
preko turskog jezika.
5.
Veoma karakteristični uzvici prisutni u govoru Gore i u narodnoj
poeziji Gore more/ore, mori/ori, kao
i kontrahovani oblici bre/be
usvojeni su iz grčkog jezika. (grč. μωρε, μορη, koje predstavlja, prvobitno,
vokativ od μορος – „lud“) Oblik
móre koristi se za muški rod, dok se
oblik móri koristi uz imenice ženskog
roda. Paralelno se koristi i uzvik diko.
Svi ovi oblici su naročito prisutni u narodnom usmenom pjesništvu:
„Mori majko, momci me
vikaje,
More momci, pogača da mesim“ (Dokle 2000:55);
Grčka fraza za iskazivanje dobrih želja σ πολλα ετη prevedena je sa „za
mlogo godine“. Ista fraza, samo direktno pozajmljena u obliku bolajeći, u goranskom govoru
ima drugačije značenje: „daj Bože“, „kamo sreće“. Ovaj izraz u makedonskom
jeziku ima oblik spolajti.
Bolájeći da ne se vratš. Bolájeći
da dojde utre. (Dokle, Rječnik);
Bolájeći ruka da ti povene (Resteljica), Boláječi da staneme zdravo i živo (Borje).
Izraz ludo (mlado), koji se u govoru Gore, a
naročito u narodnoj poeziji Gore, javlja u značenju „mlad čovjek, junak,
dragan“, jeste kalk sagrađen od grčke riječi μωρος. U govoru Gore i narodnoj
poeziji Gore pridjev lud/a/o ima
značenje mlad/a/o. Oblik za srednji
rod ludo je postao imenica i označava
dijete:
Ona ima samo jeno ludo („Ima jedno dijete“); Ga turif so
dve lude („Ostavio je sa dvoje
djece.“)
„Da som znalo, ore ludo
mlado“ (Hasani 1987:158)
„- Dej đidi, ludo dejče,
adžamijiče,
- Dej đidi, ludo dete,
bre budalino“ (Hasani 1987:183)
U govoru Gore u izvođenju složenih riječi može se izdvojiti jedan
tip nesvojstven slavenskim jezicima. To su složenice sagrađene od dva
imperativna oblika. Ti se izrazi mogu poimeničiti, mogu se čak javiti sa
značenjem materijalnog predmeta (brkajvari
– vrsta kačamaka), ali se upotrebljavaju i adverbijalno. Za supstivizaciju
imperativa zna i grčki jezik.
Brkájvari, idíhodi, idídojdi,
perínosi, panístani, stanílegni, períderi, kosínosi, krpítrpi, dojdíprojdi,
stájistaj.
Prema grčkom glagolu περναω – provoditi
se, živjeti – sa značenjem dobro
živim, kalkirano je u govoru Gore pominujem,
pominuwam sa istim značenjem:
Ka pominujete? – Hubavo pominuwam so braća. (Kako
prolazite/živite? – Dobro prolazim /živim sa braćom.).
Grčki glagol θελω ima značenje koje bi u bosanskom jeziku
odgovaralo – 1. htjeti, 2. voljeti. U govoru Gore sakam
ima oba značenja – htjeti, voljeti:
Sakam malo ljep. (Hoću malo hljeba); On mlogu nja ga saka. (On je mnogo voli.)
Glagol καθομαι u grčkom jeziku pored značenja sjedeti ima i značenje stanovati.
Posljednje značenje je kalkirano i u goranskom govoru:
Sedi ke amidža. (Stanuje kod amidže.); Ke kogo sedi sega? (Kod koga stanuje sada?)
Grčko άδειο – pust,
proklet, u goranskom je kalkirano sa pust,
da zapusteš, pusto da ti bide (proklet bio):
„Toku puste pare nemaš“ (Hasani 1987:2); „za
devet puste godine“ (Hasani 1987:13);
„dalek na daleko na pusti gurbet“
(Hasani 1987:28); „Puste ostanale,
Imere be brate, edrenske pampuri“ (Hasani 1987:29); „pusto bilo, pusto
ostanalo“ (Hasani 1987:82).
U jednoj
svadbarskoj pjesmi, zabilježenoj u Borju u Albaniji, djevojke pjevaju: „Fere, fere, tenke kore“ (Dokle 2000:379).
Riječ fere je grčkog porijekla (<
grč. φερε – donesi) i nije u svakodnevnoj upotrebi u govoru Gore.
ZAKLJUČAK
Mnogobrojnost riječi i kalkova porijeklom iz grčkog jezika koji se
javljaju u govoru i u narodnoj poeziji Gore svjedoči o intenzivnom odnosu
između njih i potvrđuje ispravnost stanovišta koje, pri objašnjavanju
fonoloških i gramatičkih pojava u njima, daje značajno mjesto međujezičkom
kontaktu u balkanskoj sredini.
Nesumnjivo je da su grčki, i kasnije turski jezik ostavili najviše
tragova u modeliranju balkanske leksike. Što se tiče govora Gore i narodne
poezije Gore treba posebno istaći veliki
uticaj grčkog jezika sa kojim se veoma često dolazilo u kontakt. Mnoge riječi,
a posebno kalkovi preuzeti iz ovog jezika, ponekad predstavljaju bukvalni
prijevod.
LITERATURA
1.
Dokle,
Nazif, Goranski narodni pesni,
Patria, Skopje, 2000.
- Dokle, Nazif, Rečnik goranski (našinski) – albanski, Štamparija akademije nauka „Prof. Marin Drinov“, Sofija, 2007.
3.
Hasani,
Harun, Goranske narodne pesme,
Jedinstvo, Priština, 1987.
4.
Chomsky,
Noam, Gramatika i um, Nolit,
Beograd,1972.
5.
Koneski,
Blaže, Istorija makedonskog jezika, Prosveta – Kočo Racin, Beograd, 1966.
6.
Ivić, Pavle, Izabrani
ogledi I- III, Niš, 1991.
7.
Mladenović,
Radivoje, Govor šarplaninske župe Gora,
SANU, Beograd, 2001.
Nema komentara:
Objavi komentar